kulluk
Također vidite küllük
Turski
urediIzgovor
uredi- IPA: [kuɫˈɫuk]
- Hifenacija: kul-luk
Etimologija
urediImenica
uredikulluk (akuzativ kulluğu, množina kulluklar)
- Pozicija čovjeka u odnosu na Boga, naglašavajući osjećaj smrtnosti naspram besmrtnog Boga; stanje biti sluga Bogu.
- Cinleri ve insanları sırf bana kulluk etsinler diye yarattım.
- Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (doslovni prijevod: "da bi postali sluge/činili službu samo Meni")
Deklinacija
urediDeklinacija: kulluk
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kulluk | kulluklar |
Akuzativ (belirtme) | kulluğu | kullukları |
Dativ (yönelme) | kulluğa | kulluklara |
Lokativ (bulunma) | kullukta | kulluklarda |
Ablativ (ayrılma) | kulluktan | kulluklardan |
Genitiv* (tamlayan) | kulluğun | kullukların |
Instrumental* (vasıta) | kullukla | kulluklarla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici