kul
Turski
urediIzgovor
uredi- IPA: [kuɫ]
- Hifenacija: kul
Etimologija
uredi- Od osmanlijskog turskog قول (kul, "rob, sluga") < prototurskog *kul ("rob, sluga"). Rodbinski izraz za staroturski 𐰴𐰆𐰞 (qul, "rob"), karahanidski قل (qul, "rob"), kazaški құл, i hakaski хул.
Imenica
uredikul (akuzativ kulu, množina kullar)
- Pozicija čovjeka u odnosu na Boga, naglašavajući osjećaj smrtnosti naspram besmrtnog Boga
- Tanrı'yla kul arasına girilmez.
- Ne treba se miješati između Boga i sluge.
- Biz aciz kullarına merhamet et ya Rab!
- O Gospodaru, smiluj se nama, svojim nemoćnim slugama!
Deklinacija
urediDeklinacija: kul
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kul | kullar |
Akuzativ (belirtme) | kulu | kulları |
Dativ (yönelme) | kula | kullara |
Lokativ (bulunma) | kulda | kullarda |
Ablativ (ayrılma) | kuldan | kullardan |
Genitiv* (tamlayan) | kulun | kulların |
Instrumental* (vasıta) | kulla | kullarla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici