Također vidite kül, KUL, kúl, kůl, i kül-

Turski

uredi

Izgovor

uredi
  • IPA: [kuɫ]
  • Hifenacija: kul

Etimologija

uredi
  • Od osmanlijskog turskog قول (kul, "rob, sluga") < prototurskog *kul ("rob, sluga"). Rodbinski izraz za staroturski 𐰴𐰆𐰞 (qul, "rob"), karahanidski قل (qul, "rob"), kazaški құл, i hakaski хул.

Imenica

uredi

kul (akuzativ kulu, množina kullar)

  1. Pozicija čovjeka u odnosu na Boga, naglašavajući osjećaj smrtnosti naspram besmrtnog Boga
    Tanrı'yla kul arasına girilmez.
    Ne treba se miješati između Boga i sluge.
    Biz aciz kullarına merhamet et ya Rab!
    O Gospodaru, smiluj se nama, svojim nemoćnim slugama!

Deklinacija

uredi

Izvedenice

uredi