kutu
Turski
urediIzgovor
uredi- IPA: [kuˈtu]
- Hifenacija: ku-tu
Imenica
uredikutu (akuzativ kutuyu, množina kutular)
Deklinacija
urediDeklinacija: kutu
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kutu | kutular |
Akuzativ (belirtme) | kutuyu | kutuları |
Dativ (yönelme) | kutuya | kutulara |
Lokativ (bulunma) | kutuda | kutularda |
Ablativ (ayrılma) | kutudan | kutulardan |
Genitiv* (tamlayan) | kutunun | kutuların |
Instrumental* (vasıta) | kutuyla | kutularla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici