kulak
Turski
urediIzgovor
uredi- IPA: [kuˈɫɑk]
- Hifenacija: ku-lak
Etimologija
uredi- Od osmanlijskog turskog قولاق (ḳulaḳ, "uho") < staroturskog 𐰸𐰆𐰞𐰴𐰴 (q̊¹ul¹qq /qulqaq/) < prototurskog *kulkak ("uho").
Imenica
uredikulak (akuzativ kulağı, množina kulaklar)
Deklinacija
urediDeklinacija: kulak
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kulak | kulaklar |
Akuzativ (belirtme) | kulağı | kulakları |
Dativ (yönelme) | kulağa | kulaklara |
Lokativ (bulunma) | kulakta | kulaklarda |
Ablativ (ayrılma) | kulaktan | kulaklardan |
Genitiv* (tamlayan) | kulağın | kulakların |
Instrumental* (vasıta) | kulakla | kulaklarla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici