kaymakam
Turski
urediEtimologija
uredi- Od osmanlijskog turskog, od arapskog قائم (kâim; "ustajanje") + مقام (makâm; "služba", "položaj", "država")
Imenica
uredikaymakam (akuzativ kaymakamı, množina kaymakamlar)
Deklinacija
urediDeklinacija: kaymakam
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kaymakam | kaymakamlar |
Akuzativ (belirtme) | kaymakamı | kaymakamları |
Dativ (yönelme) | kaymakama | kaymakamlara |
Lokativ (bulunma) | kaymakamda | kaymakamlarda |
Ablativ (ayrılma) | kaymakamdan | kaymakamlardan |
Genitiv* (tamlayan) | kaymakamın | kaymakamların |
Instrumental* (vasıta) | kaymakamla | kaymakamlarla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici