kabuk
Turski
urediEtimologija
uredi- Od prototurskog *kāpuk ("oklop, kora")
Izgovor
uredi- IPA: [kɑˈbuk]
- Hifenacija: ka-buk
Imenica
uredikabuk (akuzativ kabuğu, množina kabuklar)
- spoljni omotač: kora drveta, ljuska oraha, kožica voća itd.
- muz kabuğu ― kora od banane
- oklop nekih životinja, školjka, oklop školjkaša
- kaplumbağa kabuğu ― oklop kornjače
- krasta
- kabuk tutmak ― okrastati, postati krastav, dobiti kraste
- kabuk bağlamak ― okrastati, postati krastav, dobiti kraste
Deklinacija
urediDeklinacija: kabuk
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kabuk | kabuklar |
Akuzativ (belirtme) | kabuğu | kabukları |
Dativ (yönelme) | kabuğa | kabuklara |
Lokativ (bulunma) | kabukta | kabuklarda |
Ablativ (ayrılma) | kabuktan | kabuklardan |
Genitiv* (tamlayan) | kabuğun | kabukların |
Instrumental* (vasıta) | kabukla | kabuklarla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici