Turski uredi

Etimologija 1 uredi

Izgovor 1 uredi

  • IPA: [izˈleɾ]
  • Hifenacija: iz-ler

Imenički oblik uredi

izler

  1. Nominativ množine od iz; "tragovi".

Etimologija 2 uredi

Izgovor 2 uredi

  • IPA: [izˈleɾ]
  • Hifenacija: iz-ler

Glagolski oblik uredi

izler

  1. Prezent, pozitiv-izrični oblik, 3. osoba jednina od izlemek; "on/ona gleda".