-ler

Turski

Etimologija

• Od staroturskog.

Izgovor

• IPA: [leɾ]

Sufiks

-ler

1. sufiks množine (nakon samoglasnika e, i, ö ili ü).

   çiçek ("cvijet") → çiçekler ("cvjetovi")

   örtü ("pokrivač") → örtüler ("pokrivači")

Objašnjenja

• "-lar" (nakon samoglasnika a, ı, o ili u).

  karga ("vrana") → kargalar ("vrane")

  boncuk ("perlica") → boncuklar ("perlice")