Turski

uredi

Izgovor

uredi
  • IPA: [ɟyɾylˈty]
  • Hifenacija: gü-rül-tü

Etimologija

uredi
  • Od gürle- ("bučiti"), od onomatopejskog gür ("zvuk grmljavine").

Imenica

uredi

gürültü (akuzativ gürültüyü, množina gürültüler)

  1. šum, buka, neželjen, uznemirujući zvuk; galama, graja, vika
  2. (figurativno) buka, odjek u određenim krugovima ili u javnosti zbog nekog zanimljivog, skandaloznog i sl. događaja

Deklinacija

uredi

Izvedenice

uredi

Složenice

uredi