kedi
Turski uredi
Izgovor uredi
- IPA: [cɛˈdi]
- Hifenacija: ke-di
Etimologija uredi
- Od osmanlijskog turskog كدی (kedi, "mačka") od vizantijskog grčkog γατί (gatí, "maca"), konačno od latinskog cattus. Zamijenio je izvornu riječ pisi, koja je sada često dječji govor, ili vokativ (upotrebljava se kada se zove mačka).
Imenica uredi
kedi (akuzativ kediyi, množina kediler)
Deklinacija uredi
Deklinacija: kedi
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | kedi | kediler |
Akuzativ (belirtme) | kediyi | kedileri |
Dativ (yönelme) | kediye | kedilere |
Lokativ (bulunma) | kedide | kedilerde |
Ablativ (ayrılma) | kediden | kedilerden |
Genitiv* (tamlayan) | kedinin | kedilerin |
Instrumental* (vasıta) | kediyle | kedilerle |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici