örgü
Turski
urediIzgovor
uredi- IPA: [œɾˈɟy]
- Hifenacija: ör-gü
Etimologija
urediImenica
urediörgü (akuzativ örgüyü, množina örgüler)
- pletenica, ispletena kosa od dva ili više dijela
- Sinonimi: saç örgüsü, belik, pelik
- pletivo
Deklinacija
urediDeklinacija: örgü
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | örgü | örgüler |
Akuzativ (belirtme) | örgüyü | örgüleri |
Dativ (yönelme) | örgüye | örgülere |
Lokativ (bulunma) | örgüde | örgülerde |
Ablativ (ayrılma) | örgüden | örgülerden |
Genitiv* (tamlayan) | örgünün | örgülerin |
Instrumental* (vasıta) | örgüyle | örgülerle |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici