zaferim

Turski

Izgovor

• (1): [ʐɑ.fe.ˈɾim]
• (2): [ʐɑ.ˈfe.ɾim]

Imenički oblik

zaferim

1. Nominativ jednine od zafer ("pobjeda") s posvojnom zamjenicom "moj"; moja pobjeda.
2. zafer ("pobjeda") s sufiksom "biti", prvo lice jednine prezenta; jesam pobjeda.