Timarsko-Spahijiski sistem

                                              VOJNO UREĐENJE


Osmanska država je imala čvrst zakonodavni poredak, kojem se morao podvrgnuti i sultan. Svaki podanik ako se smatrao povrijeđenim u svom pravu, mogao se obratiti neposredno državnom vijeċu divanu. Na čelu države bio je sultan. Sultan je imao neograničenu vlast, a u njegovo ime svim političkim, vojnim i upravnim poslovima upravljao je veliki vezir sa svojim pomoćnicima. Važnije političke odluke i savjete donosile su se na divanu. Sultan, kao vrhovni poglavar države, uživao je neograničenopravo svojine. Sva je zemlja smatrana sultanovom svojinom. On je zemlju (posjede) dijelio na korištenje vojnim i civilnim službenicima. Takav sistem je počivao na posjedu koji se nazivao timar. Timar je zemljišni posjed. Dodjeljivan je uglavnom vojnicima umjesto plate. Dodjeljeni timar vojnici ili službenici nisu dobijali u trajno vlasništvo. Oni su s njega ubirali prihode u visini koja je određena za taj posjed. Najveċi broj timara dodjeljivan je konjanicima, koji su se nazivali spahije. Po tome je osmanski feudalni poredak nazvan timarsko-spahijiski sistem. U socijalnom pogledu stanovništvo se dijelilo na asker (vojnički sloj) i raju. Osmanska vojska se sastojala od dva glavna dijela a to su: stajaċa vojska centralne valsti i provincijiska vojska. Jezgru centralnih trupa činili su janjičari (pješadija), elitna stajaċa profesionalna voska. Tu su još bili topnici, jedinice za proizvodnju, održavanje i čuvanje oružja, te manji broj konjanika centralne vojske. Jezgro provincijiske vojske činile su spahije (konjanici). Tu su još spadali akindžije (laka jurišna konjica), derbendžije (čuvari klanaca), mustahfizi (gradski čuvari) i drugi vojni rodovi. Osmansko carstvo bilo je podjeljeno na pokrajne (oblasti) koje su se nazivale ejaleti. Ejaletom je upravljao beglerbeg (valija, paša). Ejalet se dalje dijelio na na sandžake, kojima je upravljao sandžakbeg. Niže administrativne jedinice bili su kadiluci. Oni su bili sudski okruzi. Najniža upravno-teritorijalna jedinica bila je nahija. Beglerbegovi i sandžakbezi ujedno su bili upravitelji i vojni zapovjednici povjerenih im teritorija.