-da

Turski

Izgovor

• IPA: [dɑ]

Etimologija

• Od prototurskog *-de.

Sufiks

-da

1. Lokativni sufiks koji se koristi sa riječima koje završavaju na prednji samoglasnik ili mekan suglasnik, a posljednji samoglasnik je prednji (a, ı, o ili u).

   duvar ("zid") → duvarda ("na zidu")

   yol ("put") → yolda ("na putu")

   okul ("škola") → okulda ("u školi")

   doğa ("priroda") → doğada ("u prirodi")

Objašnjenja

• "-ta" nakon tvrdih suglasnika i "a", "ı", "o" ili "u" kao posljednjeg samoglasnika

  sokak ("ulica") → sokakta ("na ulici")

• "-de" nakon mekih suglasnika i "e", "i", "ö" ili "ü" kao posljednjeg samoglasnika

  ev ("kuća") → evde ("u kući")

• "-te" nakon tvrdih suglasnika i "e", "i", "ö" ili "ü" kao posljednjeg samoglasnika

  sirk ("cirkus") → sirkte ("u cirkusu")