izlerim
Turski uredi
Etimologija 1 uredi
Izgovor 1 uredi
- IPA: [izɫɛˈɾim]
- Hifenacija: iz-le-rim
Imenički oblik uredi
izlerim
- Nominativ, 1. osoba prisvojni, množine od iz; "moji tragovi".
Etimologija 2 uredi
Izgovor 2 uredi
- IPA: [izˈɫɛɾim]
- Hifenacija: iz-le-rim
Glagolski oblik uredi
izlerim
- Prezent, pozitiv-izrični oblik, 1. osoba jednina od izlemek; "ja gledam".