Turski uredi

Etimologija 1 uredi

Izgovor 1 uredi

  • IPA: [izɫɛˈɾim]
  • Hifenacija: iz-le-rim

Imenički oblik uredi

izlerim

  1. Nominativ, 1. osoba prisvojni, množine od iz; "moji tragovi".

Etimologija 2 uredi

Izgovor 2 uredi

  • IPA: [izˈɫɛɾim]
  • Hifenacija: iz-le-rim

Glagolski oblik uredi

izlerim

  1. Prezent, pozitiv-izrični oblik, 1. osoba jednina od izlemek; "ja gledam".