gül
Turski uredi
Etimologija uredi
Od perzijskog "گل"
Imenica uredi
gül (akuzativ gülü, množina güller)
- (Botanika, cvijet) ruža
Deklinacija uredi
Deklinacija: gül
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | gül | güller |
Akuzativ (belirtme) | gülü | gülleri |
Dativ (yönelme) | güle | güllere |
Lokativ (bulunma) | gülde | güllerde |
Ablativ (ayrılma) | gülden | güllerden |
Genitiv* (tamlayan) | gülün | güllerin |
Instrumental* (vasıta) | gülle | güllerle |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici